Vyborg. Grad koji to nije

Vyborg je grad sa slavnom prošlošću, srednjovjekovnom slikom da, ako ga ližete, ovdje sigurno možete dovesti turiste, osim toga, švedski i reći: "Pogledajte iz kojeg ste se grada istisnuo." Za sada se ispostavi drugačije, ovdje možemo dovesti švedske turiste i reći: "Pogledajte što smo izgubili." Nigdje drugdje u Rusiji moja duša nije bila povrijeđena tako bolno kao u Vyborgu. Mnoge se građevine urušavaju, ali još uvijek zadržavaju svoje mjesto. Danas ću vam reći o tri zgrade u ovom gradu koje se ne mogu vratiti jer od njih nisu preostali ni rogovi ni noge.

Katedrala Nova Vyborg

Krajem devetnaestog stoljeća u polu-ruskom Vyborgu vjernici su bili podijeljeni u dvije luteranske zajednice, neki su vjerovali u katedralu svetaca Petra i Pavla, drugi u seosku zajednicu, ali njihov je broj znatno rastao i župa nije mogla primiti sve. Tako je 1891. godine pala ideja da se stoljećima izgradi impozantna nova katedrala, na zavist predaka, u baštinu potomaka.

Ukras ove katedrale nije bio samo impresivan interijer, već i nevjerojatan organ, ne jednostavan, već najveći u cijeloj sjevernoj Europi.

Negotički zgodni muškarac, koji bi danas mogao biti glavna posjetnica Vyborga, protiv koje bi Kinezi snimili selfie i kupili magnete puštene u svojoj zemlji. Moguće je da bi mu bilo predstavljeno lijepo ime poput Notre Dame de Vybori i posvetio bi mu nekoliko pjesama.

Ali rat je stigao u ove krajeve, a tijekom borbi hram je uništen, kako je izgledao 1941. godine.

I dalje se mogao spasiti nakon rata, sovjetska komisija je hram stavila na popis "arhitektonskih spomenika". Ali je li naša vlada podržavala religiju? Ne. Stoga je katedrala odlučila konačno srušiti i srušiti trg na svom mjestu, u čijem središtu mora biti spomenik, idealno Staljinu.

Dakle, u gradu nisu postali njegova prva posjetnica.

Restoran "Esplanade"

Redovni čitatelji mog bloga sjećaju se najnovije recenzije jednog od najpopularnijih restorana u Vyborgu, ali prije jednog stoljeća u gradu je postojao jedan restoran, čija se slava proširila daleko izvan gradskih granica. Ljudi su mu dolazili iz Sankt Peterburga kako bi kušali domaća jela i uživali u interijeru.

Ova kruna drvene arhitekture bila je primjer poslova s restoranima u gradu. Što mogu reći, ove restorane i u naše vrijeme teško je upoznati.

Isprva je postojala ruska institucija koja se zvala Belvedere, ali je izgorjela, a na njezino mjesto Finci su obnovili novu zgradu, nazvavši je Esplanade. Da biste osjetili domet, restoran je čak imao otvorenu pozornicu.

Ovdje su najpoznatiji orkestri nastupali tri puta tjedno.

Uspješnu budućnost opet je spriječio rat. Restoran je uništen, u modernoj povijesti htjeli su ga obnoviti i prije pola godine predali su zgradu sličnu tom restoranu na zadovoljstvo turista, ali ne mogu ga vratiti u svoju nekadašnju veličinu.

Željeznički kolodvor Vyborg

Sada se možete zapitati: "Čekaj malo, odakle dolaze vlakovi? Mi smo sami vidjeli zgradu, išli po njoj s nogama." Da, ali činjenica je da je stanica ovog grada doživjela tri prepona i uspjela ih je posjetiti u različitim oblicima: u drvenim, granitnim i sovjetskim. Pravi feniks ovog grada.

Njegovo prvo rođenje bilo je tijekom izgradnje željeznice koja je spajala Helsingfors i Sankt Peterburg, tada je započela najcrnija povijest grada, koji je sjedio usred prometne rute prijateljskih regija carstva i prikupio puno medenjaka iz prolaznih vlakova.

Grad je procvjetao poput tulipana u Nizozemskoj, a već početkom 20. stoljeća odlučeno je obnoviti zgradu stanice, nije bilo vrijedno da takav prekrasni grad ima privremenu drvenu zgradu, a do 1913. godine u Vyborgu se kao čudo pojavilo čudo.

Zgodni muškarac iz crvenog finskog granita postao je sljedeća posjetnica grada, a u svečanom smoksu upoznao je goste koji su stigli u Vyborg.

Ali poput prethodnih arhitektonskih građevina, pao je u oslobodilačkim bitkama za grad.

Nisu se usudili vratiti je na sliku i sličnost, napravili su novu verziju u stilu staljinističkog carstva, ali ona je daleko od svoje prethodnice.

Sve fotografije u ovom postu, osim naslova s web stranice: //alvakaron.blogspot.ru/

Do danas nas samo zgrada prtljažnog prostora obavještava o prošlosti.

To su oni, tri zgrade iz prošloga grada koji su stradali u vrijeme rata i dovršili ih vlastiti ljudi, na čijim se grobovima ništa lijepo nije rodilo. Zbog ovog posta želim visiti u zraku samo jedno pitanje: "Zna li aktualna gradska vlast koja će zgrada biti sljedeća na ovom popisu?"