Znanstvenici su otkrili kako mačke osvajaju svijet

Mačke posjeduju svijet. S njima bi se mogli natjecati samo pande, ali oni su previše lijeni za svjetsku dominaciju. Mačke si sada mogu priuštiti da ne rade ništa i dobiju sve blagodati čovječanstva samo zato što su mačke. Ali to nije uvijek bio slučaj. Znanstvenici su nedavno otkrili da su mačke prije nekoliko tisuća godina morale mnogo putovati prije nego što su postale vladari svijeta.

Od mišolovki do bogova

Danas domaće mačke žive svugdje osim na Antarktiku. Nova studija u časopisu Nature. Ekologija i evolucija kažu da su znanstvenici morali proučavati DNK na ostacima više od 200 mačaka pronađenih u grobovima Vikinga, grobovima kamenog doba i egipatskim grobnicama. Rezultati desetogodišnjeg istraživanja govore kako su mačke osvojile Zemlju s dva velika vala.

Na fotografiji: Felis silvestris lybica

Poroditelj modernih domaćih mačaka je afrička podvrsta divlje mačke (Felis silvestris lybica). Po prvi put, osoba je primijetila mačke u zoru poljoprivrede u regiji u kojoj je danas Turska. Kad su prije otprilike 10 tisuća godina ljudi počeli skladištiti žito, glodari su ih počeli gnjaviti. Felis silvestris lybica došla je zbog glodavaca, a čovjek je smatrao da je to vrlo korisna životinja. Najvjerojatnije, rezani prugasti stigli su u Europu iz ove regije oko 4400. godine prije Krista.

U valu Egipta počeo je drugi val pripitomljavanja mačaka. Svi znaju kako su mačke živjele na obalama Nila. Oni su tamo brzo izjednačeni s bogovima i počeli su se odnositi prema tome. U isto vrijeme, egipatske mačke postale su pitljivije i društvenije. Slike drevnog Egipta često su prikazivale mačke kod kuće, udobno odmarane ispod stolica vlasnika.

Takva dobroćudnost još je više privukla ljude pa su se mačke počele već u prvom tisućljeću prije Krista širiti trgovinskim putovima kroz Afriku i Sredozemno more.

Vikinške mačke

Mačke su nastavile dobivati samopouzdanje zbog svoje upotrebe na brodovima, gdje su glodavci također veliki problem. Najvjerojatnije, Vikingi su ih doveli na sjever, uključujući sjevernu Europu.

Budući da je, prije svega, vrijednost mačke bila određena njegovom sposobnošću hvatanja miševa, tisućama godina nitko nije obraćao veliku pažnju na pojavu kućnih i brodskih kućnih ljubimaca. Tada se u 14. stoljeću u zapadnoj Turskoj pojavio gen za pjegavost, a procvat posebnog uzgoja pripitomljenih mačaka i uzgoj novih pasmina nastao je tek bliže 19. stoljeću.

Na slici: Bengalske mačke

Istodobno, tisućama godina i na nekim mjestima domaće mačke nastavile su se križati s divljom braćom. To objašnjava zašto se ni najneobičnije pasmine mačaka ne razlikuju toliko od divljih mačaka, kao što su čiuaua i vuk. A također sugerira da su mačke zbog preostalog "divljih" gena ostale neovisne i nastavile samostalno hodati.